Rakija od Šipaka
Potrebni sastojci:
1 L šipaka (plodova divlje ruže),
2 L žitne rakije ili lozovače(40%-tne)
Priprema:
U rakiju potopite posve zrele šipke, ali ne smiju biti mekani. Moraju biti očišćeni od peteljki i suvih ostataka cvetova, a zatim ih treba dobro oprati u situ kroz koje proteče hladna voda.
U nekim receptima za pripravljanje šipaka u rakiji ili likera od šipaka može se naći preporuka da se svaki šipak razreze i očisti od koštica i "dlačica".
Mislimo da to nije potrebno. K tome, taj dosadan posao mnoge odvrati od pripravljanja doista izvrsnog pića. Očišćene i oprane šipke stavite u veću bocu ili staklenu posudu koja se dobro zatvara i preko njih nalijte rakiju. Bocu zatvorite.
Šipak u rakiji treba 6-8 nedelja stajati na svetlom i toplom mestu. Jednom nedeljno, sadržaj boce promućkajte. Poslije najduže 8 nedelja rakiju iz boce odlijte i filtrirajte. Tako pripravljena rakija može se konzumirati, ali njena aroma i ukus biti će mnogo bolji ako još neko vreme stoji u podrumu - što duže, to bolje! Gotova rakija je lepe narančaste boje, a zahvaljujući prirodnom sadržaju šećera u šipku njen ukus je slatkast.
Šipak koji je ostao u boci može još jednom poslužiti za pripravljanje takve rakije, ali omer šipka i rakije mora biti drukčiji: 1 litra šipka-1 litra rakije. Postupak je isti.
Malo o samom Šipku:
Divlji šipak, u narodu poznat kao šipak, divlja ruža, pasja drača, pasja ruža, srbiguzica, šipurina, šipurak, šepurika, je plod biljke iz porodice ruža.
Raste kao grm visine 2 do 3 metra. Tijekom prve godine rastu uspravne grane koje se kasnije razvijaju u mnogobrojne viseće grane. Grm ima oštre, nadolje zavinute bodlje. Listovi rastu naizmjence, ovalnog su oblika i nazubljeni. Cvjeta u lipnju i srpnju, a cvijet je bijele ili svijetlo ružičaste boje. Raste u cijeloj Europi i Aziji, na području umjerene klime, po sunčanim rubovima šuma, uz puteve i ograde. U novije vrijeme njeguje se kao ukrasna biljka.
Opis biljke
Opis ploda
Plodovi su jajoliki, crvenkaste boje, s mnoštvom tvrdih sjemenki. Plod je slatko-kiselog ukusa, a bere se u rujnu, listopadu i studenome, prije nego plod predozri. Upotrebljava se svjež i osušen, a očišćen od koštica i dlačica može se konzervirati i zamrzavanjem. Suši se na temperaturi od 50°C da zadrži svoju prirodnu boju.
Divlji šipak ima vrlo velike količine vitamina C (1700–2000 mg za 100 g) najviše nakon crnog ribizla, a posebno je važno što se kuhanjem ne gubi, no količina vitamina C ne ostaje dugo stalna, već se nakon jedne godine u plodovima, pekmezu ili likeru smanji na samo jednu četvrtinu od prvotne vrijednosti. Osim vitamina C sadrži i vitamine A, D i E, masne kiseline i antioksidant flavonoid.
Pripisuju mu se velika medicinska svojstva, od otklanjanja malaksalosti, umora, anemije (slabokrvnosti), kao i antiupalna svojstva pri upalama unutarnjih organa,...
Upotreba divljeg šipka
Najviše se upotrebljava za pripremanje čajeva, posebno uz dodatak hibiskusa, te za proizvodnju sirupa, marmelada, raznih namirnica. Može se jesti i sirov, ali zbog brojnih dlačica koje sadrži izaziva neugodan svrab, koji mu je i dao ime srbiguzica.
Sorte i vrste
Osim ploda pasje ruže, jednako upotrebljivi i vitaminima bogati plodovi nalaze se i u ostalim vrstama trnovitih divljih ruža:
- živična ruža (Rosa dumetorum)
- poljska ruža (Rosa arvensis)
- trnovita ruža (Rosa spinosissima)
- zimzelena ruža (Rosa sempervirens)
- rđasta ruža (Rosa rubiginosa)
- planinska ruža (Rosa pendulina)
Нема коментара:
Постави коментар