Translate

Претражи овај блог

27.10.11

Liker od crnog gloga



Liker od crnog gloga


Potrebni sastojci:

1 L plodova crnoga gloga
1,5-2 L čiste lozovače (38-42%- tne)
150 g šećera
1/4 L crnog vina

Priprema:

Za pripravljanje likera plodovi crno­ga gloga moraju biti posve zreli, ubra­ni najranije poslije prvog mraza. Ako nisu posve zreli, okus, aroma likera neće biti "zokružena, puna" i bit će kiselkast. Plodovi crnog gloga posve su zreli ako je meso plodova žućka­sto; ako je još zeleno znači da nisu posve zreli.

Zrele plodove očistite od peteljki, proberite, dobro operite u hladnoj vodi i ocijedite. Stavite u staklenu posudu ili bocu koja se dobro zatvara i zalijte boce sa šećerom, vinom i rakijom, a potom spremite na što duže vreme u podrum da liker dozrije i po­primi punu aromu i okus.

Od plodova ostalih u boci možete pripraviti liker još jednom, ali omer tre­ba biti sljedeći: na 1 litru plodova sa­mo 1 litra rakije.


Plavi(crni) glog

Crataegus douglasii L.

Taksonomija
Kategorija: Monogyna
Familija: Malaceae
Podfamilija: Rosoideae
Opšti opis



Ove se ružičnjače razvijaju kao drvenaste ili zeljaste biljke čitavih, ili još češće, razdeljenih listova. U pravom su cvetu, koji nastaje pojedinačno, ili u oskudnim cvetovima, nalaze se brojni plodni listovi smešteni na polukuglastom, čunjastom ili u izdubljenom cvetištu. Kod razvoja ploda učestvuju pored plodnice još i drugi delovi cveta. Zna narasti visoko i do 3 m. Listovi tro i petero krpasti. Beli cvetovi su skupljeni u bogate kitice sa dugim i kraćim peteljkama i jako mirišu po medu. Plodovi su lepe crne boje, i beru se u kasno leto.Cvetovi se beru od marta do maja, čim se razviju. Kada latice počnu padati glog je bezvredan. Suši se u hladu, na zračnom tavanu u tankim slojevima. Mora se pažljivo sušiti da ne promeni boju i dnevno ga mešati.
Stanište

Biljka je livadskih, pašnjačkih, stepskih i šumskih zajednica, uglavnom po pojasu hrastova sa težištem u kserotermnim hrastovim šumama. Zadržava se mestimično u vidu prostranih manje-više otvorenih sekundarnih šibljaka, na veoma degradiranim terenima šuma grabica-medunca. Heliofilan i kserofilan, sa malim zahtevima prema plodnosti i vlažnosti zemljišta. Karakteriše ga široka ekološka amplituda. Na području Vojvodine, vrlo zastupjena biljka, uglavnom, u različitim šumskim asocijacijama, na terenima Fruške Gore, Vršačkih planina, na Sremskom lesnom platou (as.Salicetum albae, Pruno spinosae-Crataegetum), Subotičko-Horgoškoj, Deliblatskoj peščari i dr. Raste po živicama, šumama i šikarama kao žbun ili nisko drvo, trnovitih grančica.

Upotreba

Leči srčane mane, krvni pritisak smiriju, arteriosklerozu i anginu pektoris. Glogov cvet sadrži: eteričnog ulja ; tragova mangana ; trimetalamin i organske kiseline. List i cvet se pretežno koriste za izradu čajeva, gloginje, za izradu ekstrakata korišćenih u proizvodnji gotovih preparata (kordijaka, antihipertonika, tonika, geriatrika, protiv artioskleroze). Plodovi gloga se brzo i lako suše, najbolje na Suncu. Od 2 kg sirovog ploda, dobije se 1 kg suvog, od kojeg se tokom zime spravljaju čajevi. Za šolju čaja potrebno je kašičica suvih plodova, koji se predhodno malo istucaju.

Recepti za čaj od plavog gloga

Dobro je uzeti u obliku čaja, mešavniu: glogovog cveta i kadulje po jednu kašiku, pola kašike narandzine kore i to preliti sa 300-400 grama ključale vode. Ostaviti da stoji 15-20 minuta, zatim iscediti. Pije se ujutru natašte i uveče pre spavanja po šolju. Zasladiti po želji medom i dodati sok od limuna.Za pripremanje soka potrebno je 1 kg plodova, 1l vode i 100 g šecera. Oprane plodove-nisko ubrane pored puteva, pruga i u industrijskim zonama, dobro oprati, ocediti i prokuvati u malo vode pa sve propasirati. Dobijen pire preliti vodom, uliti šecer i prokuvati do prvog ključanja.

Dodatak

Prema mnogim stranim farmakopejama oficinalne droge gloga su :Crataegi flos , Crataegi fructus, Crataegi folium. Cvet , plod i list gloga ne propisuju naše farmakopeje, ali se od davniva mnogo koriste u našoj narodnoj medicini. Lekovitost cveta ili lista gloga potiče od prisutnih procijanidina ( do 3 % ) , raznih flavonoida ( 2% ), katehina, sterola. U zrelim plodovima gloga prisutne su iste te hemijske materije, s tim što među favonoidnim supstancijama preovlađuje hiperozid. Preparati izrađeni na bazi gloga su standardizovani na sadržaj određenih flaonoida ili procijenidina. Butorac i saradnici ( 1998.) smatraju da je glog sve češći na Deliblatskom pesku i da time remeti ranije uspostavljenu razvnotežu, da negativno utiče na ekološke prilike i stanje ekosistemskog, specijskog i genetskog diverziteta. Obrastanjem čistina glogom menjaju se stanišni uslovi, zbog čega su u fazi povlačenja Adonis vernalis, Paeonia officinalis subsp. banatica, P. tenvifolia, Vinca herbacea, i druge tipične stepske vrste na ovom području, a među njima su i neke lekovite biljke.

Liker od Kupina






Potrebni sastojci:

250 g posve zrelih plodova kupine, 
50 g šećera (kandis šećer), 
1 prutić cimeta 
0,8 L voćne rakije, votke ili džina

Priprema:
Kupine proberite i očistite, dobro operite i ocedite i stavite u bocu širo­kog grla, dodajte šećer i cimet, zalijte rakijom.

Bocu ostavite najmanje 3-8 nedelja na svetlom ali ne sunčanom me­stu. Povremeno promućkajte. Tekući­nu profiltrirajte, ulijte u čistu bocu i ostavite još 4 nedelje.




Još malo o Kupini:



Kupina (lat. Rubus fruticosus agg.) je biljka iz porodice Rosaceae.






Karakteristike 



Kupina

Kupina je biljka penjačica, te naraste od 50-300 cm. Stabljika joj je, manje-više bodljikava zavisno od sorte, te mjestimično odrvenjela. Bodlje služe za penjanje, ali i kao odbrambeni mehanizam protiv životinja koje se hrane lišćem kupine. Cvjeta od juna do augusta. Nakon cvjetanja, iz svakog pojedinog cvijeta razvija se sitni jagodičasti plod, crvene boje, koji kasnije potamni do tamnoplave i skoro crne boje.

Hemijski sastav 

Kupina sadrži mnogo minerala i vitamina. 100g malina sadrži 52 kcal, 0,7g proteina, 0,4g masnoća, 12,8 g šećera, 32 mg kalcijuma, 0,6 mg željeza, 6,5 i.u. vitamina A i 21 mg vitamina C

Upotreba 

Plod kupine se koristi u ishrani kao voće, služi za pravljenje sokova, džemovapekmezavina i slično. Lišće kupine se koristi u raznim čajevima, a ima dejstvo snižavanja krvnog pritiska i nivoa šećera u krvi.

Vanjski linkovi 


Izvor - Wikipedia

Liker od malina




Potrebni sastojci:


500-600 g svežih, posve zrelih plo­dova maline 
100 g šećera
1/2 suve maune vanilije
1/2 prutića cimeta 
2 klinčića
malo ribane limunove kore i nekoli­ko kapi limunova soka
0,8 L voćne rakije (40%) ili votke
Priprema:



Sveže plodove maline proberite i očistite, stavite u cedilo i više puta po­topite u veću zdelu s hladnom vo­dom. Dobro ocedite i raširite na čisti stolnjak ne sunčanom mestu. Prosušene maline oprezno složite u bocu što širega grla, dodajte šećer, naribanu vaniliju, cimet, klinčiće, nari­banu limunovu koricu i sok, zalijte raki­jom ili votkom.
Zatvorena boca mora stajati 4 nedelje i pritom sadržaj boce svakog da­na jednom do dva puta promućkajte. Šećer se više ne sme videti.
Poslije 4 nedelje sve profiltrirajte. Još jednom ulijte u boce i ostavite nedelju dana na hladnom i tamnijem me­stu. Ako želite da liker bude trajno ta­mnocrven, dodajte mu 2-3 kašikice soka od malina ili kupina.


Još malo o Malini :


Malina (lat. - Rubus idaeus) je biljka porodice Rosaceae. Poznata je od davnina kao ljekovita biljka. Zovu je još i himber (od njem. - Himbeere)

Karakteristike 


Malina je žbun koji naraste do 200 cm. Cvjeta od maja do augusta. Plodovi su joj crveni, rjeđe bijeli i sočni, slični kupini i jagodi. Rasprostranjena je u cijeloj Evropi, do 2000 m nadmorske visine. Raste po polusunčanim mjestima, rubovima šuma, gdje je veća vlažnost vazduha, ali ne podnosi vlažna i močvarna zemljišta. Razmnožava se slično jagodi, putem vriježa i korjenja. Plod je crven i sočan, nalik kupini, ima upodan miris i sladak okus. Listovi, također, ugodno mirišu.
Ljekoviti su listovi i plodovi u vrijeme dozrijevanja. Listovi se suše u hladu na prozračnom mjestu


Hemijski sastav 

Malina, sirova
Hranjiva vrijednost po 100g
Energija263 kJ
Ugljikohidrati14.7 g
Šećeri5.4 g
Masnoće0.8 g
zasićene0 g
monozasićene0.1 g
polinezasićene0.5 g
Bjelančevine1.5 g
Vitamin A ekviv.1 μg (0%)
beta karoten120 μg (1%)
Vitamin C54 mg (90%)
Kalcijum3 mg (0%)
Željezo5 mg (40%)
Natrijum1 mg (0%)
Procenti su relativni u odnosu na američke preporuke za dnevne potrebe odraslih osoba.
Izvor: USDA baza podataka za namirnice
Izvor - Wikipedia

Liker od višanja - Cherry brendy


Liker od višanja 
Cherry brendy
  

Potrebni sastojci:

1 kg višanja
250 g smeđeg šećera
1 mahuna vanilije
1 prutić cimeta
1 zreli žuti limun
1,5 L fine lozovače

Priprema:

Višnje operite, ocedite, očistite od peteljki i stavite u veću staklenu bocu, koja treba biti tako velika da ju višnje ispune do tri četvrtine. U bocu dodajte smeđi šećer, vaniliju, cimet, narezanu limunovu koricu, a potom prelijte rakijom koja treba ispuniti bocu.

Bocu dobro zatvorite celofanom, plastičnom folijom ili nepropusnim papirom, tako da pare rakije ne mogu izlaziti. Bocu ostavite 40 dana na suncu. Potom procedite i pripravljeni liker ulijte u čiste boce.



Još malo o samoj višnji :




Višnja


Višnja (lat. Prunus cerasus) je drvo iz porodice Rosaceae a pripada rodu Prunus, zajedno s trešnjom i šljivom.
Raširena je po velikom dijelu Evrope i jugozapadne Azije.

Karakteristike 


Drvo višnje je manje od trešnje, naraste od 4-10 m, te su joj grane tanje i kraće od trešnje. Plod joj je kiselkast i opor.

Upotreba 


Plodovi višnje se manje upotrebljavaju od trešanja, zbog svoje kiselosti. Često se od nje pravi liker i druga alkoholna pića. Poznat je veliki broj sorti višanja.

Istorija


Kultivirana višnja je selektirana od raznih divljih vrsta Prunus cerasus. Prve kultivirane vrste su se pojavile na obalama Kaspijskog i Crnog mora, a bila je poznata starim Grcima u 3.vijeku p.n.e.. Bila je dosta popularna kod Perzijanaca i Rimljana, koji su je raširili po cijelom carstvu. U Ameriku je stigla odmah po doseljavanju prvih kolonizatora.


Izvor - Wikipedia

Liker od kajsija


Liker od kajsija                                              


Potrebni sastojci:

1kg što zrelijih kajsija (marelica)
150 g šećera u prahu
1 prutić cimeta
5 klinčića
1 L lozovače (komovice) ili votke

Priprema:

Kajsijama izvadite koštice, razbijte u avanu 5-6 koštica i dodajte zbog jačeg ukusa likera. Kajsije,
masu od koštica, šećer, cimet, klinčiće i rakiju stavite zajedno u bocu širokoga grla.
Pripremljenu masu barem tri nedelje ostavite na sunčanom mestu, bocu povremeno promućkajte. Sadržaj profiltrirajte ulijte u čiste boce i ostavite još tri nedelje da poprimi puniju aromu. Ako još želite poboljšati ukus likera, dodajte mu 2-3 kašike konjaka ili brendy-a.


Još malo podataka o kajsiji:

Kajsija (lat. Prunus armeniaca) je biljka iz porodice Rosaceae. Poznata je još kao Armeniaca vulgaris ili "Armenska šljiva", pošto su stari Rimljani smatrali da potjeće iz Armenije. No, danas se obično misli da je prava domovina kajsija sjeverna Kina i Kirgistan.




Kajsija je listopadno drvo srednje veličine, guste, široke krošnje. Naraste od 8-12 m visoko.Listovi su joj srcoliki, malo zašiljeni na vrhu, dugi oko 8 cm, a široki od 3-4 cm. Cvijetovi su bijeli ili ružičasti. Plod joj je sličan breskvi ili nektarini, žute ili narandžaste boje, ponekad s crvenim sjajem. Površina ploda je glatka i gotovo bez dlačica. Kajsije su koštunjičavo voće, u sredini ploda nalazi se tvrda košpica, koja sadrži sjemenku.



Hemijski sastav 

100 g kajsije sadrži:
kcalkJvoda(g)masnoće (g)proteini(g)kalijum(mg)kalcijum(mg)magnezijum(mg)Vitamin C(mg)
4820186,350,391,4259131010


Izvor: USDA Nutritient database (engl.)

Rasprostranjenost 

Kajsija je poznata još za vrijeme Rimljana. Danas se uzgaja u cijelom svijetu, najviše u IranuTurskoj i zemljama Mediterana. Iako se smatra da je kajsija suptropska biljka, ona je više prilagođena regionima s hladnim zimama. Tako npr. kajsija može da podnese temperature i do -30 °C, no limitirajući faktor u rastu kajsija su proljetni mrazevi. Pošto cvjeta vrlo rano, rani mrazevi mogu da unište cvijet kajsije. Kajsiju su prenijeli u Ameriku španski misionari. Danas se najviše uzgaja u CalifornijiWashingtonu i Utah. Najveći svjetski proizvođač sušenih kajsija je Turska.

Upotreba 




Kajsija se koristi u proizvodnji džemova, sokova, marmelada i likera. Marmelada od kajsija je nezaobilazni sastojak Saher-torte. Sjemenka kajsije se upotrebljava u proizvodnji amaretta (poznatog italijanskog likera), međutim, zbog visokog sadržaja amigdalina (cijanogenetski glikozid, koji se pod djelovanjem enzima raspada u otrovnu cijanovodoničnu kiselinu(HCN)) od oko 8%, nepreporučuje se upotreba većih količina sjemenki.


Izvor - Wikipedia










Liker od šipka


Liker od šipka


Potrebni sastojci:

1 kg svežih zrelih šipaka
100 g smeđeg šećera
1/2 prutića cimeta
4 klinčića
naribana kora od 1 limuna i 1 narandže
1,5 L fine, čiste lozovače, konjaka ili vinjaka


Priprema:

Sa svežih i zrelih šipaka odrežite deo s peteljkom i vrh. Očišćene plodove stavite u veću staklenu ili porculansku zdelu. Pospite smeđim šećerom, dobro promešajte i pokrivenu zdelu ostavite do idućeg dana na hladnom mestu.
Smesu iz zdele pažljivo presipajte u veću trbušastu bocu ili sličnu staklenu posudu koja se može dobro zatvoriti. Dodajte klinčiće, sitno zdrobljeni cimet, ribanu limunovu i narančinu koricu te prelijte rakijom, konjakom ili vinjakom.
Dobro zatvorenu bocu ostavite od 2 do 2 1/2 meseca na svetlom, ali ne sunčanom mestu.
Poslije stajanja sadržaj boce procedite kroz veće cedilo obloženo s nekoliko slojeva čiste gaze. Ostatke plo- dova i mirodija zgnječite i iscedite ostatak tekućine. Liker ulijte u čiste boce i ostavite još najmanje 4 nedelje na hladnom i tamnom mestu. To će biti dovoljno da liker poprimi punu aromu i ukus.


Još koji koristan podatak:


Šipak

Drugi nazivi: Šipurika, divlji šipak, divlja ruža, pasja drača, pasja ruža, srbiguzica, šipurina, šepurika.
Latinski naziv: Rosa canina 





Opis biljke. Šipurika raste kao grm ili omanje drvo visine 2 do 3 metra. Stabljike su tane, vitke, u obliku poluluka savijene naniže, obrasle trnjem. Listovi su neparno perasti, sastavljeni od 5-7 listića jajastog oblika, po rubu oštro nazubljeni. Dosta veliki cvetovi ružičaste, retko bele boje javljaju se pojedinačno ili po dva do tri zajedno. Plod je jajastog oblika, spolja gladak, crvene boje. Spoljni mesnat oklop nastao je od cvetne lože, a u njemu se nalaze poređani tvrdi plodići i mnogobrojne dlačice.  



Stanište.


 Najčešće se javlja po ivicama šuma, kamenjaru, među grmljem, pored puteva, po međama, uz ograde.

Upotrebljivi delovi biljke.

 Za lek se uzimaju plodovi i cvetne latice.

Hemijski sastav.

 Plod sadrži karotenoide, steroide, vitamine C, E, P, flavonoide, pektine. Semena sadrže trigliceride, tokoferole, karotenoide.

Lekovito delovanje

Otklanja tegobe povezane sa nedostatkom vitamina C. Koristi se i protiv groznice, kamenca u bubrezima, crevnog katara, bolesti mokraćnih organa, vodene bolesti. Cvetne latice šipurka upotrebljavaju se za pripremanje čaja kod krvarenja iz želuca, creva, pluća i hemoroida kao i protiv proliva i želudačnih grčeva. 

Način upotrebe.

 Pekmez od zrelih plodova iz kojih se povade semenke. Čaj od mesa ploda i semenki. Čaj od zdrobljenih semenki. Čaj od cvetnih latica.  

Izvor - Wikipedia